Nasmejala sam se na ovu pomisao. Prvo, ne verujem da se iko samo probudio sa mišlju – od danas sam vegan. Verujem da se veganom postaje – načinom života, sagledavajući šta nam više prija, posmatrajući svoj uticaj na svet oko nas. Oslobađajući se nekih teških materija i štetne hrane, ne čistimo samo telo već pročišćavamo i naše misli i mozak, otpuštamo teške emocije i biramo da živimo sa lakoćom. U nama se javlja neka nova energija.
Što se tiče komentara i (ne)razumevanja okoline, verujem da je to nešto sveprisutno i da naprosto čovek ne treba da se opterećuje s onim na šta ne može da utiče.
Ukoliko nekog zanima, drage volje ću da prenesem svoje skromno iskustvo, bez ikakvog nametanja svog mišljenja kao ispravnog i obavezujućeg. Svojoj porodici se trudim da pripremim što zdravije obroke ali ih ne forsiram na ništa niti branim da pojedu picu, sladoled ili sarmu. Sva jela spremam podjednako, i ne, nije uopšte naporno. S obzirom da sam na sirovoj biljnoj ishrani sva priprema moje hrane je – oprati i pojesti, eventualno u blender ako je neki smoothie u pitanju. Ttako da ne robujem u kuhinji – što je i očigledno jer sam zaposlena na puno radno vreme, vežbam, radim jogu, volim da pišem i donela sam odluku da vodim ovaj portal, a tu je i još štošta drugo što čini život.
Tako da mi je veganstvo iskreno donelo više slobodnog vremena, više energije i jasnije poimanje nekih stvari u životu. Naučilo me je da više poštujem tuđe izbore i stavove, na samo po pitanju ishrane nego uopšte.
Interesantno je koliko se ljudi osećaju slobodnim da komentarišu tuđe izbore i shvatanja, i koliko su u ljudskim mozgovima čvrsto utisnuta neka uverenja i programi tokom života, da im to danas ne dopušta da se promene, da vide širu sliku. Odatle, za mene je veganstvo mnogo više od voćki i zrnevlja, to je prostor za rast, razumevanje, učenje i napredovanje.
To je poštovanje svog organizma i poštovanje postojanja drugih bića na planeti. Biti vegan nije teško. Biti vegan ne znači odricanje, već nagrađivanje svog organizma sa onim što mu je potrebno i što je u skladu sa njegovim razvojem.
Ako ja mogu da odem na roštilj i jedem salatu i ne osuđujem druge što uživaju u ćevapima, zašto neko leči svoje nesigurnosti i pravda svoje izbore kritikujući mene?
I opet, nije teško biti vegan. Isto kao što nije teško biti mesojed, isto kao što nije teško biti pripadnik neke zajednice, religije i slično.
Ništa nije teško ako smo sa uverenjem da smo ispravni prema sebi i da time ne škodimo drugima.