Koliko puta ste se našli u sledećoj situaciji: vaše dete, prijatelj, ili član porodice pokušava nešto da napravi ili uradi, i jednostavno mu ne ide. Vidite već nervozu, nesigurnost i frustraciju u toj osobi zbog konstantnog neuspeha, i uskačete. Uveravate ga da je to sve u redu, da se na greškama uči, da je potrebno vremena da se nešto savlada i postigne i da će na kraju sve biti u redu. Da će uspeti. Pružite im još neki mali savet u vezi toga, i već vidite u njihovim očima tračak nade i zahvalnost, i što je najbitnije volju da nastave dalje. Nakon nekog vremena čujete za njihov uspeh i svi su srećni, i uopšte nije ni bitno da li je taj vaš savet bio od ključne pomoći ili je bilo dovoljno samo to što ste se našli u blizini i bili u prilici da ih ohrabrite.
Onda dođete kući, nešto ste usput zaboravili da uradite, počnete da radite nešto ali baš ne ide, i govorite sami sebi – kako to nisam, zašto mi ne ide, ovo nema smisla i ne vredi. Totalno suprotno od prethodne situacije kada ste bili kao Bogom dani da nekome pružite podršku. I vidite gde to ide. Kada su drugi u pitanju tu ste za čiste reči ohrabrenja, motivaciju, savet, a kada ste vi sami u pitanju prema sebi se ponašate kao najstrožiji narednik koji samo kritikuje i obraća pažnju na sve što ne uspeva.
Zašto je tako lako da budemo ljubazni prema drugima, a tako teško kada isto treba da pokažemo i prema sebi?
Rečnik i govor koji koristite i misli koje imate oblikuju vašu stvarnost.
Reči su moćne. One što su vam u glavi, one koje izgovorite, one koje koristite da ispričate svoj život – sve su to reči koje čine razliku u ishodu. Od tih reči zavisi kako će sve stvari ispasti na kraju. Te reči su temelj svih naših ponašanja, uspeha, rezultata. Ako smo nesigurni i previše samokritični, postavljamo pred sebe mnogo teži zadatak nego kada bismo u to isto krenuli sa motivacijom i rečima ohrabrenja. Krećemo se klimavim koracima i odajemo takav utisak i svetu i svemiru da baš i ne znamo šta radimo. Zato birajte one reči koje osnažuju, ulivaju hrabrost i volju, koje su podrška i koje doprinose tome da se vaši pogledi na svet i situacije šire. Reči koje grade takvu realnost u kojoj možete da rastete, napredujete, da se ostvarite u svemu onome za šta ste zaista sposobni.
Velika je razlika između „Ne mogu ja ovo“ i „Još uvek učim kako se ovo radi“. Ono prvo je slepa ulica. Sa takvim stavom nema dalje. A ono drugo vam u stvari govori da ste na putu i da se pred vama tek otvaraju mnoga vrata koja niste ni očekivali. To što nešto ne znamo ne znači da ne možemo, već da je učenje i napredovanje proces u kome ne treba da kočimo sami sebe samo zbog toga što je to nešto nepoznato.
Zašto su negativne misli prvo što nam dođe u nepoznatom?
Naš um konstantno radi. Nema meditacije i stanja da smo bez misli. Prosečno, ljudi imaju 60.000 misli u toku jednog dana, samo što na njih ne obraćamo pažnju. Većina tih misli nisu ni svesne, već su tu po automatizmu jer su to posledice nekih stvari koje smo već prošli, doživeli, videli ili čuli. Neke stvari koje smo onako, usput pokupili.
Pošto su to „samo naše misli“ većina ih sama za sebe smatra manje bitnim ili uopšte – nebitnim. Ali baš te misli koje na svesnom ili nesvesnom nivou upućujemo sami sebi su jednako bitne kao i reči drugih ljudi koje itekako primamo k srcu. Prihvatamo tuđe savete, mišljenja, kritike. Zašto mislimo da drugi znaju bolje za nas, od nas samih?
Tako da, isto kao što radimo vežbe za naše fizičko telo, potrebno je uvesti praksu osvešćavanja sopstvenih misli. Mentalna higijena. Stanite i obratite pažnju na sve to što govorite i mislite u sebi u toku dana – neću stići, nisam dovoljno pametan, dobar, ne znam ja to, teško je, nemam vremena. Svesno zaustavite tu misao, da ne nastavi da se kotrlja dalje kao lavina snega i da privlači još takvih. Zamenite – „Teško je, ne mogu“, sa „Ovo je nešto novo, savladaću i to!“ . Umesto „bojim se da neću uspeti“ kažite sebi – „probaću pa kako bude“.
Zadatak za svakog: opišite sebe u pet pozitivnih reči.
Evo ja ću prva: organizovana, uredna, srdačna, bistra, sposobna.
Ako ne možete da u minuti nabrojite za sebe par pozitivnih reči i osobina, definitivno je vreme za neke promene! Ako su vam na pamet pale negativne reči, neka, stavite i njih na spisak, i pored svake napišite šta je suprotno od nje. Ako vam je „lenjost“ jedna od njih, pored lenj napišite „vredan“, ako vam je „slab karakter“ pored napišite „uporan“. I počnite sebi da se obraćate tako. Isto kao što te negativne reči formiraju vašu realnost, i te pozitivne koje ćete od sada govoriti sebi imaju moć da transformišu dan. Tako da govorite sebi da ste bolji nego što mislite, ne da bi vam od toga porastao ego već da biste uverili sebe u svoje mogućnosti, isto kao što ste nekada davno misleći negativno ubedili sebe u neke neuspehe.
Jer zapravo mnogo toga ni ne pokušamo već prepustimo slučaju.
I još jedan zadatak: pitajte ljude koji vas vole da vas opišu u pet reči. Ili jednostavno pet reči koje povezuju sa vama. Iznenadićete se kada vidite kakvi ste u njihovim očima. Koliko ste veći, hrabriji, sposobniji, neverovatni.
Možda je vreme da i vi sebe počnete da vidite na taj način.
I zato sledeći put kada budete ohrabrivali nekog drugog, zapamtite to što ste mu rekli, pa deo tog ohrabrenja uputite i sebi.