Kako uspešno započeti dan?
Kako ćete započeti dan na najbolji mogući način? Ah da, probudite se i mislite pozitivno, to je taj savet zar ne? Ali ne, to pozitivno razmišljanje uopšte ne znači da će vaš dan biti fantastičan i da će sve teći onako kako ste zamislili. Da se razumemo, nemam ja ništa protiv pozitivnog razmišljanja i viđenja dobrog u svakoj situaciji, i slažem se sa tim u većini slučajeva, ali ne verujem da je to dovoljno i da garantuje da će dan proći idealno.
Stvar je u navikama. Jutarnje navike i rituali su ti koji određuju kakav će biti dalji tok dana. Način na koji započinjemo dan, temelj kakav postavljamo sebi, sistem koji gradimo i ono na šta se fokusiramo. Kada dan počnemo sa određenim navikama, ritualima koji nam daju polet, elan, veće su šanse da će i ostatak dana biti takav. To ne znači da i ako počnemo onako, osrednje volje i ne baš raspoloženi da će ceo dan biti loš, naravno tok se menja, ali mnogo je lakše održati korak kada nešto krene kako treba, kad se sve zakotrlja i uigra, nego kada treba skupiti snage za pun zaokret.
Jer znate, dan uopšte ne mora biti sjajan.
Dan može biti nikakav, stvari mogu da idu naopako, možete da nailazite na namrgođene i neprijatne ljude, ali to ne određuje kakvi ste vi. Vi možete da budete nabolji i najsjajniji i u najusranijem danu jer ste tako rešili i započeli. Dan će da prođe i ovako i onako, ali vi možete i dalje biti strava.
Postoje načini koji zapravo deluju. Nije sve za svakoga, ali bar dva-tri kada se iskombinuju ma i po par minuta svako jutro, definitvno će vam dati dobar start i raspoloženje, i taj entuzijazam da se sve pokrene kako treba.
- Ostavi telefon! Prva i osnovna stvar koja je ne, nikako, je definitivno telefon. Dovoljno je što ne koristimo klasične budilnike, ok, novo je doba, treba nam alarm sa još tri dodatna, ali da li nam treba još pedeset ljudi pored kreveta?! Ugasi alarm, spusti telefon i ustani iz kreveta.
Zamisli sad ti tako, otvoriš oči i sve neki ljudi oko tebe. Mama te pita jesi se naspavao, pojeo ono od juče. Iza nje iskače kolega uspaničen nisi odgovorio na onaj mail, a jel znaš da je koleginica sa donjeg sprata opet na trudničkom? Drugara ne zanima ništa o tebi nego ti priča kako ga je majstor opet odrao za servis (naravno vozi alfu ali bože mili ipak je to najbolji auto i neće ga zameniti dok je živ), a daleki rođak iz još daljeg Prijepolja te pita kako ti se svidela ona pečenica, valjalo bi opet da se vidite posle 20 godina jer si do sad verovatno promenio lični opis od musavog desetogodišnjaka. I još 46 ljudi sa reelsima, tiktokovima, protestima, smešnim videima, kucama, macama, pitanjima, podpitanjima… A ti, još uvek pune bešike i neopranih zuba, u krevetu.
Jel bi ih pustio u svoju sobu tako ujutru? Pa naravno da ne bi. Ali dobrovoljno spuštaš liniju sa notifikacijama i puštaš ih u svoju glavu, sve njih i još ko zna šta, što ni ne očekuješ da ćeš videti. I ne, nije u pitanju vreme, da li ćeš ti ostati još 5 ili 15 minuta u krevetu upijajući sve te informacije, već činjenica da je mozak odmoran i svež i da tako dobro upija sve to ujutru, i sve to smatra bitnim. Donosi odluke, procesuira te informacije, urezuje u svoju memoriju. Tamo nekom mailu je zaista nebitno da li će biti pročitan čim si otvorio oči ili za pola sata, isto tako bi bilo i da si tih pola sata duže spavao, ništa se tu ne bi promenilo. Ali nemojte dozvoliti da se dan kreira donošenjem odluka i fokusiranjem na takve stvari.
Jednostavno, alarm zazvoni. Ugasiš, protegneš se i ustaneš. Ako opet zazvoni znači da si zaspao – super sreća imaš još jedan, ugasiš i taj i onda stvarno ustaneš – i odeš u wc bez telefona.
2. Svetlost – prva svetlost koju treba da ugledamo je svetlost dana, jutra, sunca, a ne ekrana. Čak i ako kojim slučajem ustajete pre sunca, opet bolje i upaliti svetlo i nakon higijene pogledati malo napolje, kroz prozor, u nebo, možda taman sviće. Još bolje ako možete da izađete na vazduh, terasu, dvorište. Da čujete jutarnju tišinu, da osetite punim plućima taj svež vazduh. Nije to nikakva akrobacija, to je bukvalno minut dva, makar s namerom da vidimo kakvo je vreme i kako da se obučemo, jer znate vremenska prognoza na telefonu ne znači nužno da je trenutno baš takvo vreme i zapravo. Treba nam svetlost. Da aktivira mozak, čula, da nas pokrene. Svako seme koliko god duboko bilo u zemlji zna svoj put ka površini, ka svetlosti. Semenka zna put ka svetlosti i da joj je to neophodno za opstanak. Budimo kao semenka.
3. Hladna voda – ah, da. Toliko preporučivan hladan tuš ujutru. Ko voli nek izvoli, ubeđena sam da deluje, umivam se hladnom vodom i to me razbistri u sekundi, ni kafa ni ništa nije kao kad te zapljusne hladna voda, proradi cirkulacija, svaki nerv, pokrenu se sve ćelije. Meni lično je hladan tuš preveliki stres ali svakako verujem u delotvornost, naizmenično tuširanje toplo/hladno mi je izdrživo i jednako korisno.
4. Hidratacija – puna čaša vode, mlake po mogućnosti, za unutrašnje organe ne važi pravilo hladnog tuša – mlaka voda (sa pola limuna, ili malo đumbira, cimeta) momentalno hidrira i nadoknađuje svu tečnost koju smo preko noći izgubili. Svaku noć dok spavamo dehidriramo, i stvarno je bitno što pre nakon buđenja popiti svežu vodu.
5. Pokret – ne morate ići na trčanje dok još uvek osećate ukus paste za zube u ustima. Bilo kakvo lagano razmrdavanje, da podsetite telo koja mu je primarna funkcija, a to je da se kreće. Razmrdati zglobove ruku, nogu. Uvrnuti kičmu na levu pa na desnu stranu. Malo se izviti unazad, pa pregib napred. Pa vremenom kad osetite koliko svaki pokret prija, to polako preraste u desetak minuta laganih vežbi. Možda i 15 minuta. Ali ne mora, neka bude i samo pet. Ali videćete, vremenom se telo tako navikne na taj jutarnji pokret da postane nemoguće zamisliti dan da započne drugačije. Nakon što je cela noć prošla u mirovanju, telo je spremno, odmorno, puno snage. Ukočeni ste ujutru jer ustanete iz kreveta i sednete. Ustaneš, sedneš, pa odeš na posao gde opet sediš ili stojiš. Eto zato je ukočenost, zbog nedostatka prirodnog pokreta između svega toga.
Nakon svega toga, a kad kažem svega to je realno 15 minuta svesnog započinjanja dana, ako baš moraš idi u sobu i uzmi taj telefon, mada i ne moraš. Može da sačeka još malo, vremenom ćeš videti da je tako lepše i bolje i da zapravo ne propuštaš ništa. Već baš suprotno – daješ sebi vreme umesto da ga trošiš na nešto što če svakako biti tu i kasnije.
Sve počinje sa malim koracima.
Niko ne kaže da se ujutru moraju posvetiti sati nekakvim ritualima i navikama. Buđenje, osvežavanje i malo se razmrdati ne traje duže od 10-15 minuta. A kako vreme prolazi može se dodavati još po malo od nečega. Nakon nekog vremena možda shvatite da vam trening više prija ujutru kada ste odmorni nego posledpodne ili uveče nakon posla. Ili da vam više prija da prošetate do posla, odete bajsom i ne razmišljate o slobodnom parkingu ili gužvi u gradskom. Pa onda malo po malo navijate onaj alarm na ranije. I više vam nije teško da ustanete na prvi alarm a ne da ga odlažete na još par minuta.
Čemu se nadamo?
I to je veoma važna stvar. Ustajemo onako kako se radujemo stvarima koje nas čekaju. Kada nevoljno odlazite na posao ili znate da kada se probudite imate neke obaveze koje vam baš i ne prijaju, nemate ni volje da se izvučete iz kreveta. Ali kada znate da, nakon što se probudite, da vas čekaju lepe stvari u kojima uživate i koje vas pokreću, ustajaćete na taj prvi zvuk alarma. Vaša podsvest će odmah da reaguje jer očekuje taj pozitivan odgovor – svetlost, hidrataciju, pokret.
Buđenje u 5
Bez problema ustajem u 5 – jer je to moje vreme i srećna sam i uživam u njemu i dan mi započinje onako kako želim a ne kako moram. Ali i to je došlo postepeno, malo po malo ranije, i sada već dugo tako funkcionišem. Jer nema veze kakav će biti ostatak dana. On je meni počeo lepo. Ja ću danas da budem sjajna. A dan će da ide svojim tokom, ja sam ga započela na najbolji mogući način za sebe, a šta i kako će da ide dalje to ćemo već da vidimo. Bitna je ta naša namera, taj početak, to jutro. Taj fokus koji imamo, pažnja koju ne treba da rasipamo već da je posvetimo onome što nas motiviše, raduje i pokreće.